86Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
121Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
122Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
123Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
124Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
125Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
126Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
127Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
128Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
129Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
130Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
131Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
132Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
133Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
134Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
135Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
136Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
137Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
Psalmi 119
Psalmi 119:86-137