81Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
121Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
122Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
123Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
124Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
125Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
126Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
127Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
128Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
129Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
130Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
131Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
132Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
133Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
134Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
135Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
136Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
137Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
138Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
139Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
149Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
150Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
151Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
152Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
153Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
154Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
155Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
156Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
157Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
158Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
159Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
160Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
161Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje.
162Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.
163Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.
164Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.
165Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.
166Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem.
167Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma.
168Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom.
169Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me.
170Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me.
171Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim.
172Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.
173Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje;
174Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.
175Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu.
Psalmi 119
Psalmi 119:81-175