72Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
73Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
74Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
75Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
76Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
77Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
78Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
79Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
80Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.