48Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
53Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
54Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.