31Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti.
32Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje.
33Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja.
34Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem.
35Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela.
36Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.
37Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me.
38Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji.
39Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi.
40Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.
41Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
42I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
43Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
44I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
45Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
46Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
47Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
53Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
54Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
55Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
56To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
57Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
58Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
59Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
60Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
61Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
62U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
63U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
64Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
65Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
66Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
67Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
68Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
69Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
70Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
71Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
72Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
73Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
74Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
75Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
76Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
77Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
78Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
79Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
80Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
121Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
122Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
123Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
124Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
125Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
126Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
127Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
128Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
129Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
130Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
131Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
132Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
133Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
134Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
135Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
136Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
137Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
138Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
139Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
149Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
150Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
151Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
152Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
153Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
154Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
155Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
156Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
157Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
158Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
159Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
160Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
Psalmi 119
Psalmi 119:31-160