136Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
137Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
138Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
139Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
149Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
150Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
151Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
152Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
153Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
154Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
155Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
156Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.