102Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.