7Opet vidjeh taštinu pod suncem:
8Ima ko je sam, inokosan, nema ni sina ni brata, i opet nema kraja trudu njegovu, i oèi njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli: za koga se muèim i oduzimam svojoj duši dobra? I to je taština i zao posao.
9Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju dobru dobit od svoga truda.
10Jer ako jedan padne, drugi æe podignuti druga svojega; a teško jednomu! ako padne, nema drugoga da ga podigne.
11Jošte ako dvojica spavaju zajedno, grije jedan drugoga; a jedan kako æe se zgrijati?