Marku 6:22-37

²²Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!”

²³I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.”

²⁴Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!”

²⁵I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”

²⁶Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

²⁷Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

²⁸donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

²⁹Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

³⁰Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.

³¹I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

³²Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.

³³No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

³⁴Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

³⁵A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno.

³⁶Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.”

³⁷No on im odgovori: “Podajte im vi jesti.” Kažu mu: “Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?”