Marku 14:2-69

²Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

³I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.

⁴A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako?

⁵Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.

⁶A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni.

⁷Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda.

⁸Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.

⁹Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin.

¹⁰I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda.

¹¹A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.

¹²I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?

¹³I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim,

¹⁴I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?

¹⁵I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.

¹⁶I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.

¹⁷I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom.

¹⁸I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me.

¹⁹A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?

²⁰A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu.

²¹Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.

²²I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.

²³I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.

²⁴I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge.

²⁵Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu.

²⁶I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.

²⁷I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi.

²⁸Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.

²⁹A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu.

³⁰I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.

³¹A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu.

³²I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.

³³I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti.

³⁴I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite.

³⁵I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe.

³⁶I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.

³⁷I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti?

³⁸Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo.

³⁹I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi.

⁴⁰I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.

⁴¹I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima.

⁴²Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.

⁴³I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina.

⁴⁴I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi.

⁴⁵I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga.

⁴⁶A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.

⁴⁷A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho.

⁴⁸I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,

⁴⁹A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.

⁵⁰I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše.

⁵¹I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa.

⁵²A on ostavivši platno go pobježe od njih.

⁵³I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine.

⁵⁴I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.

⁵⁵A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše;

⁵⁶Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka.

⁵⁷I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi:

⁵⁸Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena.

⁵⁹I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako.

⁶⁰I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?

⁶¹A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?

⁶²A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

⁶³A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci?

⁶⁴Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.

⁶⁵I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.

⁶⁶I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga,

⁶⁷I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom.

⁶⁸A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.

⁶⁹I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih.