Luki 2:7-20

⁷I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.

⁸I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega.

⁹I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.

¹⁰I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu.

¹¹Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.

¹²I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima.

¹³I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi:

¹⁴Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.

¹⁵I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.

¹⁶I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.

¹⁷A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.

¹⁸I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri.

¹⁹A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu.

²⁰I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.