7 I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.
8 I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega.
9 I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
10 I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu.
11 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.
12 I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima.
13 I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi:
14 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.
15 I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
16 I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
17 A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.
18 I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
19 A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
20 I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.
