5Blistav si od svjetla, veličanstveniji od bregova drevnih.
6Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima.
7Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji.
8Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega.
9S neba reče presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje
10kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.