Propovednik 7:20-29

²⁰Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.

²¹Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;

²²Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.

²³Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.

²⁴Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?

²⁵Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.

²⁶I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.

²⁷Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem.

²⁸Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh.

²⁹Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.