Propovednik 7:10-29

¹⁰Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.

¹¹Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.

¹²Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.

¹³Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?

¹⁴U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.

¹⁵Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.

¹⁶Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?

¹⁷Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?

¹⁸Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega.

¹⁹Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.

²⁰Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.

²¹Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;

²²Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.

²³Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.

²⁴Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?

²⁵Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.

²⁶I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.

²⁷Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem.

²⁸Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh.

²⁹Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.