13Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.”
14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte!
15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.
16Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
17I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.
18I reče im: “Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi
19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?” Tako on očisti sva jela.
20Još dometnu: “Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.
21Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,
22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
23Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”
24Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,
25nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge.
26A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.
27A on joj govoraše: “Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”