13Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite.
14I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte.
15Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka.
16Ako ko ima uši da èuje neka èuje.
17I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu.
18I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela.
20Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka;
21Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
22Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
23Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka.
24I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti.
25Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima.
26A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine.
27A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.