24I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”
26I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”
30I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
33Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!”
36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?”
39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.