Luki 7:4-21

⁴A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš;

⁵Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu.

⁶A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu;

⁷Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj.

⁸Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini.

⁹A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh.

¹⁰I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava.

¹¹I potom iðaše u grad koji se zove Nain, i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi i mnoštvo naroda.

¹²Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iðaše s njom.

¹³I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi.

¹⁴I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani.

¹⁵I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.

¹⁶A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorok iziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj.

¹⁷I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.

¹⁸I javiše Jovanu uèenici njegovi za sve ovo.

¹⁹I dozvavši Jovan dva od uèenika svojijeh posla ih k Isusu govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo?

²⁰Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo?

²¹A u taj èas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.