Luki 15:14-31

¹⁴A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji.

¹⁵I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje.

¹⁶I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše.

¹⁷A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!

¹⁸Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi,

¹⁹I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.

²⁰I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga.

²¹A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.

²²A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge.

²³I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.

²⁴Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti.

²⁵A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kad se približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje.

²⁶I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?

²⁷A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio.

²⁸A on se rasrdi i ne šæadijaše da uðe. Tada iziðe otac njegov i moljaše ga.

²⁹A on odgovarajuæi reèe ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom;

³⁰A kad doðe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.

³¹A on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.