35A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka.
36A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom.
37A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas.
38A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani;
39I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada.
40A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.