Psalmi 42:2-9

²Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

³Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?

⁴Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”

⁵Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

⁶Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

⁷Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

⁸Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

⁹Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.