2Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
3“Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
4Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
5Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
6“TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.
8Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
9Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”