Pesma nad pesmama 1:7-17

⁷Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih?

⁸Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih.

⁹Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem.

¹⁰Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima.

¹¹Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem.

¹²Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris.

¹³Dragi mi je moj kita smirne, koja meðu dojkama mojim poèiva.

¹⁴Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih.

¹⁵Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oèi su ti kao u golubice.

¹⁶Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se.

¹⁷Grede su nam u kuæama kedrove, daske su nam jelove.