Marku 6:22-55

²²Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!”

²³I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.”

²⁴Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!”

²⁵I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”

²⁶Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

²⁷Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

²⁸donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

²⁹Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

³⁰Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.

³¹I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

³²Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.

³³No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

³⁴Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

³⁵A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno.

³⁶Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.”

³⁷No on im odgovori: “Podajte im vi jesti.” Kažu mu: “Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?”

³⁸A on će im: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” Pošto izvidješe, kažu: “Pet, i dvije ribe.”

³⁹I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

⁴⁰I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

⁴¹On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

⁴²I jeli su svi i nasitili se.

⁴³I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.

⁴⁴A jelo je pet tisuća muškaraca.

⁴⁵On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

⁴⁶I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.

⁴⁷Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.

⁴⁸Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.

⁴⁹A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.

⁵⁰Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”

⁵¹I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;

⁵²još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

⁵³Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.

⁵⁴Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju

⁵⁵pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.