Luki 24:17-30

¹⁷A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?

¹⁸A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?

¹⁹I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;

²⁰Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?

²¹A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.

²²A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,

²³I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.

²⁴I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.

²⁵I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!

²⁶Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?

²⁷I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.

²⁸I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.

²⁹I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.

³⁰I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.