17 A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?
18 A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
19 I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;
20 Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21 A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.
22 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
23 I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.
24 I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25 I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?
27 I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28 I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.
29 I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.
30 I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
