Djela 2:7-40

⁷Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: “Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci?

⁸Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?

⁹Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,

¹⁰Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,

¹¹Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.”

¹²Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: “Što bi to moglo biti?”

¹³Drugi su pak, podrugujući se, govorili: “Slatkog su se vina ponapili!”

¹⁴A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: “Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte:

¹⁵Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana -

¹⁶nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:

¹⁷“U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.

¹⁸Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.

¹⁹Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.

²⁰Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.

²¹I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen.”

²²“Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama -

²³njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.

²⁴Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

²⁵David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.

²⁶Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva.

²⁷Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

²⁸Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.

²⁹Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana.

³⁰Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,

³¹unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.

³²Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.

³³Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.

³⁴Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'

³⁵dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!

³⁶Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.”

³⁷Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: “Što nam je činiti, braćo?”

³⁸Petar će im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.

³⁹Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.”

⁴⁰I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: “Spasite se od naraštaja ovog opakog!”