1. Kraljevima 17:2-14

²Potom doðe njemu rijeè Gospodnja govoreæi:

³Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu.

⁴I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje.

⁵I on otide i uèini po rijeèi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu.

⁶I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i veèerom, a iz potoka pijaše.

⁷Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji.

⁸Tada doðe njemu rijeè Gospodnja govoreæi:

⁹Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi ondje; evo zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani.

¹⁰I ustavši otide u Sareptu; i kad doðe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reèe joj: donesi mi malo vode u sudu da se napijem.

¹¹I ona poðe da donese; a on je viknu i reèe: donesi mi i hljeba malo.

¹²A ona reèe: tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam peèena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krèagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, da pojedemo, pa onda da umremo.

¹³A Ilija joj reèe: ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolaèiæ od toga, i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu.

¹⁴Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: brašno se iz zdjele neæe potrošiti niti æe ulja u krèagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju.