13”Al fin nøm vø'cama: “¿Tiyø ndzøcpa yøti? Mejor ṉgø'vejpøjtzi ø ⁿune sunbapø'tzi. Tal vez maṉbati cyøna'tzøyaje”.
14Pero cuando isayaj 'yune nø ñu'cupø, na ñøjayajtøj encargado: “Yø'ṉis maṉba ñø'tzø'y yøṉ yosaṉ. Ma ndø yaj ca'ta'i, va'cø ndø cøpøctam yosaṉbit”.
15Y ñøputyaj nipi'omo vø'yosa'ṉis 'yune, y yaj ca'yaju. Pero ¿ti manba chøjcayaje vø'nipi'is?
16Maṉba mini y maṉba yaj ca'yaje jic encargado y nipi maṉba chi'yaj eyapø. Jetse Jesús nømu, y cuando vøtipø'nis myañaju, nømyaju: ―¡Uy syun Diosis?
17Pero Jesusis 'ya'myaj pøn y ñøjmayaju: ―¿Ti'ajcuy jachø'yupø Diosis libru'omo: Ijtu tum tza' ja syuñajøpø tøc tzøcyajpapø'is; pero eyapø'is cyøpiṉ mismo je tza' va'cø yac yos tøc aṉgui'nomo, porque jen más vøjpø tza' syunba?
18Aunque iyø quecpa jicø tza'cøsi, pyajcøquitpa vyin. Pero icøs quecpa je tza', ñama pu'ṉgøvenba.