7Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
8Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
11Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
12Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
13kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
14Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
15ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
16Božanska je gora gora bašanska vrletna.