8Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
9Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
10O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
13Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
14A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
15Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
16Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
17Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!”
18Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
19Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
20A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
21Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.