Pesma nad pesmama 6:1-12

¹Dragi moj siðe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

²Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase meðu ljiljanima.

³Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.

⁴Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.

⁵Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove.

⁶Jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih kao kriška šipka.

⁷Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i djevojaka bez broja;

⁸Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je.

⁹Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?

¹⁰Siðoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci.

¹¹Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.

¹²Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? kao èete vojnièke.