4Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo meðu narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji.
5Kako me znadu isprva, ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski.
6I sad stojim pred sudom za nadanje obeæanja koje Bog obreèe ocevima našijem,
7Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja.
8Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?
9Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla èiniti protiv imena Isusa Nazareæanina,
10Kao što i uèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud.
11I po svijem zbornicama muèeæi ih èesto, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ih tja i do tuðijeh gradova.
12Za koje iduæi u Damask s vlašæu i zapoviješæu od glavara sveštenièkijeh,
13U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veæu od sijanja sunèanoga, koja obasja mene i one što iðahu sa mnom.
14A kad mi svi padosmo na zemlju, èuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praæati se.
15A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš;
16Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati,
17Izbavljajuæi te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima æu te poslati,
18Da im otvoriš oèi da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje meðu osveæenima vjerom mojom.
19Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;