1Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.
2Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor.
3Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor.
4Glasnik proglasi: “O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje:
5u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor!
6Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu.”
7Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor.
8Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce.
9Rekoše kralju Nabukodonozoru: “O kralju, živ bio dovijeka!
10Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;
11a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu.
12A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao.”
13Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja.
14A Nabukodonozor im reče: “Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?
15Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?”
16Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: “Ne treba da ti odgovorimo na to.
17Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti.
18No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.”
19Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega.
20On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.
21Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć.
22Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.
23A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.
24I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda.
25Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:
26“Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!
27Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina.
28Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.
29Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje.
30Nismo ih čuvali i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro.
31Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, pravedno si učinio.
32Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,
33te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju.
34O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,
35ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,
36kojima si obećao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.
37Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.
38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
39Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
40Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
41Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
42Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!
43Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!
44Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!
45Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!” Anđeo Gospodnji u užarenoj peći
46Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom,
47tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći.
48Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći.
49No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći
50te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladića
51Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga:
52“Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!
53Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!
54Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!
55Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!
56Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!
57Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
58Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
59Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
60Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
61Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
62Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
63Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
64Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
65Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
66Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
67Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
68Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
69Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
70Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
71Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
72Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
73Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
74Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!
75Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
76Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
77Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
78Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
79Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
80Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
81Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
82Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
83Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!
84Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
85Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
86Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
87Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
88Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena.
89Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
90Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!”
91Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: “Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?” Oni odgovoriše: “Jesmo, kralju!”
92On reče: “Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.”
93Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: “Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!” Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego.
94Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.
95Nabukodonozor viknu: “Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!
96Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.”
97Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.
98Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom!
99Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji. Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja!
