4Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati?
5Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;
6kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju
7i govore: “Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!”
8Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti?
9Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?
10Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti?
11Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.
12Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu:
13da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.
14Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti;
15jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem.
16Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?
17Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.
18Čim pomislim: “Noga mi posrće”, dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.
19Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.
20Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?
21Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:
22Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga.