7Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
8Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
9Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
10Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
11Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
12Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
13Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
15Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Psalmi 88
Psalmi 88:7-15