Psalmi 78:7-58

⁷da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,

⁸kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

⁹Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.

¹⁰Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

¹¹Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

¹²Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

¹³On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

¹⁴Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

¹⁵U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

¹⁶Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

¹⁷A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

¹⁸Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

¹⁹Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

²⁰Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”

²¹Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

²²jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

²³Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

²⁴k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

²⁵Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

²⁶Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

²⁷Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

²⁸Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

²⁹Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

³⁰Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

³¹kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

³²Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

³³I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

³⁴Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

³⁵spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

³⁶Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

³⁷Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

³⁸A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.

³⁹Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.

⁴⁰Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!

⁴¹Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova

⁴²ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,

⁴³ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.

⁴⁴U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

⁴⁵Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.

⁴⁶I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.

⁴⁷Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.

⁴⁸I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

⁴⁹Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.

⁵⁰I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.

⁵¹Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.

⁵²I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

⁵³Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.

⁵⁴U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.

⁵⁵Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

⁵⁶A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.

⁵⁷Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.

⁵⁸Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.