37Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
38A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
39Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
41Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
42ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
45Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.