Psalmi 78:35-66

³⁵spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

³⁶Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

³⁷Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

³⁸A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.

³⁹Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.

⁴⁰Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!

⁴¹Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova

⁴²ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,

⁴³ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.

⁴⁴U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

⁴⁵Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.

⁴⁶I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.

⁴⁷Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.

⁴⁸I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

⁴⁹Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.

⁵⁰I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.

⁵¹Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.

⁵²I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

⁵³Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.

⁵⁴U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.

⁵⁵Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

⁵⁶A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.

⁵⁷Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.

⁵⁸Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.

⁵⁹Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

⁶⁰I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.

⁶¹Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.

⁶²Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.

⁶³Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.

⁶⁴Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.

⁶⁵Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

⁶⁶Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.