14Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
17A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
18Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
19Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”
21Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
22jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
24k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
25Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
26Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
27Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
28Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
29Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
30Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,