Psalmi 78:1-30

¹Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!

²Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.

³Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,

⁴nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.

⁵Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

⁶da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju

⁷da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,

⁸kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

⁹Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.

¹⁰Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

¹¹Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

¹²Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

¹³On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

¹⁴Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

¹⁵U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

¹⁶Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

¹⁷A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

¹⁸Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

¹⁹Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

²⁰Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”

²¹Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

²²jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

²³Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

²⁴k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

²⁵Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

²⁶Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

²⁷Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

²⁸Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

²⁹Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

³⁰Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,