6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”
9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
10Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
13Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
16Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.