5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
10Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
11pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?”
12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih.
16Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim