3jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.
4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
10Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
11pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?”
12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih.
16Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim
17sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
Psalmi 73
Psalmi 73:3-20