20Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
22U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
23Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
24Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
25Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
26Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
27Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
28Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!