14Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.
15Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.
16Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva
17zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.
18Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,
19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.
21Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:
22zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!
23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.
24Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
25Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?