Psalmi 31:11-23

¹¹Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

¹²Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.

¹³Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.

¹⁴Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.

¹⁵A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

¹⁶U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!

¹⁷Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

¹⁸Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu.

¹⁹Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.

²⁰O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim.

²¹Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.

²²Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

²³U tjeskobi svojoj već mišljah: “Odbačen sam od pogleda tvoga.” Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.