7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Psalmi 139
Psalmi 139:7-14