2Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo.
3Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošèe od njega.
4Jer uzalud doðe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno;
5Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a poèiva bolje nego onaj.
6I da bi živio dvije tisuæe godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto?
7Sav je trud èovjeèji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova.